To je bilo ka u priči,
Roko nije jema ništa,
Cicibela još i manje
Od kad sam kao dijete čirila uz bakin špaher sam slušala priče o njenom mužu, njihovim dopisivanjem, vjenčanju i još mnoštvu toga. Kao dijete sam na to gledala kao na bajku, u pubertetu sam bila pravi školski primjer, na jedno uho uđe na drugo izađe, zato mi ona danas nekad kaže pa to sam ti već pričala. Očito je moj pubertet duže trajao ;). Danas, slušam, pamtim, uspoređujem, zamišljam, učim…
Uzurpirala sam svoje prije, neka pitaju bake, mame, ako imaju koje slike priče, anegdote, itd.
Potraga je završila u udruzi ” MI ” za starije osobe, gdje smo nakon pjesme, sijeli a žene su počele pričat o svojim lijepim odijelima, vjenčanicama i frizurama.
Ustupaju mi slike sa velikim skepticizmom da ih ne izgubim. Ovim putem im zahvaljujem, jer to su jedine koje imaju .
Na moja pitanja o vjenčanjima zastaju i govore ajme pa to je bio prije 5o godina tko će se toga još sjetiti. Zaključak je da su sve žene iste, neovisno o dobi, vremenu i prostoru. Sve se sjećaju svakog detalja svoje haljine, špangice i šešira u kosi, prema tome drage moje cure na vjenčanju budite lijepi u vašom stilu, jer će vam se to najviše u sijećanju zadržati.
Većinom su vjenčanja bila u matičara, a oni koji bi se vjenčavali u crkvi, su imali navještenje. Tri nedjelje prije vjenčanja bi svaku nedjelju zvonila zvona kao navještanje vjenčanja.
Vjenčanica u današnjem izdanju nije bilo,a haljine su se većinom šivale u drap boji. Fizure su se obavezno radile u frizerskim salonima, a make – up, lagana šminka na usta i to je to. Dodatnih detalja nije nedostajalo, od špangica u kosi, raznih cvijetića, šeširića i rukavica.
Proslave su bile skromne i većinom su se odvijale u kućama. 15-ak gostiju ( rodbina i kumovi ), uz standardni jelovnik, kakav i danas jedete u restoranima, bi do pola noći pričalo i zabavljalo se. Muzike nije bilo, nije bilo ni radia, na spomen prvog plesa zamahuju rukama, a glavnu riječ bi vodio najveseliji svat :). Sad mi je jasno zašto se na nekim vjenčanjima stariji stričevi osjećaju prozvanima da moraju crvenih obraščića voditi glavnu riječ .
Neizostavan dio proslave je “trubljenje” sa autima oko Bačvica.
Kumovi su većinom bili članovi rodbine, a na vjenčanju moje bake se kum promijenio zadnji dan.
To je bilo ka u priči, živili su ka golubi, i nosili svoje brime
S puno srca, malo riči, goli, bosi, gladni, grubi, volili se cilo vrime
To je bilo ka u priči, kad su bili puno jidni, bombe, raspe ‘li vovere
I sve druge strasne riči, vikali su oni bidni, ma su prošle te nevere